Skiper luksuznih automobila vol.2 5/1/2010 1:06:09 PM
Prošli su sati kako sam na cesti. Toalet benzinske pumpe bio je poprilično loš izbor. Motor gorivom napojenog Challengera još se nije ohladio, bio sam opušten i gotovo siguran da nemam nikoga za petama. –Možeš li nas povesti dio puta? - odzvonio je glasić. Slabost prema propupalim, tek koju godinu punoljetnim nimficama progovorila je prije razuma. Za svaki slučaj zamolio sam ih da sjednu na stražnje sjedalo.
Tek što sam doznao da bježe od kuće jer je jedna od njih trudna, a druga najbolja prijateljica koja joj pomaže u nedefiniranom naumu. U retrovizoru su se počeli pojavljivati, poput kukaca na vjetrobranskom staklu, jedači asfalta. Strojevi stvoreni za cestovnu dominaciju uključujući i motocikle pred kojima nisam imao šanse. Znao sam da nisu tu bez razloga. Vještina nije bila dovoljna da im umaknem. Potreban je splet okolnosti, nešto što će mi se ukazati, što će mi dati priliku da preokrenem situacij
u u svoju korist.
Cinkali su me, prodali, namjestili ko zadnjem amateru. Bijes sam skrivao ležernim namještanjem frizure. Užareni asfalt prazne ceste nije nudio nikakvo sklonište od krvožednih lovaca. Baš kada sam bio spreman na predaju, zaustaviti se zbog sigurnosti nevinih suputnica, ukazao se pružni prijelaz bez rampe samo sa signalizacijom koja je upravo nagoviještala prolazak teretnjaka.
Zrak je strujao kroz otvoreni prozor miješajući zvuk mašine i miris vrele ceste. Vlak se približavao s desne strane. U ovakvim trenutcima promišljanje je potrošena kurva koju treba što prije izbaciti van. Nagazio sam papučicu gasa kao da me pjevač Majki ugriz’o za muda i vještim pokretom usne prebacio neupaljenu cigaretu u lijevi k
ut usana. Bili su sad već stotinjak metara iza mene, moraju odlučiti. Kočiti ili riskirati udar koji vodi samo na jedno mjesto. Zvuk Challengera je jednoličan. Ne usporavam,a ni brže od ovoga ne ide. Posustali su, nitko od njih nije dovoljno lud. Pred pružnim prijelazom pritišćem upaljač za cigarete. U zadnji mogući trenutak Challengerovi točkovi se odvajaju od ceste, tik pred jurećim vlakom prelijeće prugu.
Pritišćem kočnicu urezujući brazde u gorućoj cesti. Zaustavljam auto u trenutku kada se čuje klik upaljača. Pripaljujem cigaretu gledajući u lijevi retrovizor kompoziciju koja sada čini sigurnu granicu između mene i pobješnjelih gonitelja. Okrenuo sam glavu prema ukočenim i nijemim studenticama i pomislio – možda bih trebao prestati pušiti.
