PRIČE IZ SUPERA: Basna 4/8/2011 10:06:36 AM
Danas su u Super nahrupile same životinje. Udavi, hijene, lisice, paunovi, neke kreštalice, gorile… sav Božji bestijarij.
Za divno čudo, sva sila tih i inih beštija, okupila se oko jedne hijene koja je još mljackala neku crkotinu. Vonj od krepaline širio se geometrijskim progresijom duž cijelog lokala.
Ali gle čuda, nikome, ama baš nikome od nazočnih, nos nije bio začepljen, disali su posvema normalno kao da toga smrada nije ni bilo. Čak su se i neke pitome životinje, nalik na meni poznata i draga lica udragale u društvu te krvoločne, smrdljive i halapljive beštije.
Poskočice, pošalice, nogatanja, šaljiva režanja, ulizivanja… ma pjesma za društvo iz ćoška. Čak ni udav nije davio, više bi se reklo da se dremajući, smijuljio… idila!?.
Kada sam ušao, slika tog neprirodnog sklada dobila je krakelire, raspukline davno naslikane teme iskrenosti i prijateljstva. Poznati su mene prepoznali, iako nisam siguran u kojem bestijalnom obliku, i brecnuli se. kao da su im osjetila tek sada počela funkcionirati, okretali su glave, čepili noseve, mrštili čela, shvaćajući kojim smradom su okruženi.
Pogled im je bio kao istina koje se treba stidjeti. nanjuših nelagodu i zavučem se u neko ulegnuće na zemlji, ližući stare kraste. No, nakon stanovitog vremena nekolicina doskakuta ili došepesa do mog pribježišta, noseći široku lepezu pogleda, od posramljenosti do ravnodušnosti.
Mene je obuzela šutnja.
I dan-danas se ta šutnja ponekad javi i dugo me drži…
ANĐELKO MRKONJIĆ
Relatd Articles
|
 |
Pržilo je kolovoško sunce. Ispod Superove tende sparina. Svježine ni ... |
|
|
 |
Jutarnje kave ovoga ljeta osvježavale su društvance na terasi do stak... |
|
|
 |
Treba ubiti dan. Današnjem tek otkucava deset ura. Nisam mogao sporij... |
| |
