IZMEĐU KORICA: FRANCOIS FEJTO / Bog, čovjek i njegov đavao 3/30/2011 12:00:10 PM
O čemu govorimo kada govorimo o zlu? Budući da svi narodi imaju ‘svoga’ vraga (ili su ga više puta tijekom povijesti vidjeli), pogledajmo kako su neki znanstvenici protumačili Seta i Horusa u egipatskoj mitologiji. Podjela na dobro i zlo je po njihovom mišljenju političko pitanje, pa je Set kao bog gornjeg Egipta u doba helenizma postao simbol zla, kao posljedica borbi između gornjeg i donjeg Egipta.
Kod Egipćana je dakle s godinama zlo definirano kroz najobičniju političku borbu; metafiziku se poslije dopisalo politici; povijest pišu pobjednici. Danijel Dragojević pisao je kako su ljudi nekoć znali kako vrag izgleda, i da je to znanje danas izgubljeno. Mi živimo u svijetu bez sjena, a one su omogućavale vizualizaciju Đavola. Za Elaine Pagels on je samo konceptualizacija preko koje definiramo svoje neprijatelje i sukobe koje imamo s njima. To je jednostavno percepcija onih koje nazivamo ‘drugima’, negativ definicije ljudskosti. Francois Fejtő rođen je u susjednoj Mađarskoj, no od 1938. godine živi u Francuskoj.
Bio je veliki prijatelj s Morinom, Camusom, Malrauxom, a zajedno sa Jeanom Paulom Sartreom prosvjedovao je protiv sovjetske intervencije u svojoj domovini. Znači, on je osjetio zlo na svojoj koži, i tema Đavla prirodno mu se nametnula kao izazovna-sam zapisuje kako nije siguran u njegovo postojanje, i pita se ne radi li se ovdje više o maski, metafori, odnosno noćnoj mori. Elaine Pagels rado je u vezi s postojanjem Zloga citirala Sorena Kierkegaarda: ‘Nesvjesna veza je moćnija od svjesne’. ‘ Bog, čovjek i njegov đavao’ nadovezuje se na esej što ga je Fejtő objavio još 1960. godine pod naslovom ‘Bog i njegov Židov’, i sam autor ističe da ga, prije svega, zanima povijesna pozadina teme, to jest na koji je način došlo do antropomorfne slike Boga i njegova protivnika Đavola.
Iako samog sebe ne smatra dijabologom, niti vjeruje u đavolovu osobu, nego se zaustavlja kod doživljaja ovih ‘likova’ kao članova dijade koja je u temelju misterioznosti ljudskog života općenito, a napose je bio zainteresiran za prikazivanje sila ‘koje djeluju u svim povijesnim razdobljima, a ne samo u našoj civilizaciji. Utjelovljen je u različitim imenima, poput Sotone, Šejtana kod muslimana, Demona kod Grka i Rimljana, Lucifera na Zapadu, ili Belzebuba…’ i ovim je likovima zajednički nazivnik-personifikacija loših sila u čovjekovu usudu. Njegovo istraživanje kreće od starozavjetnih parabola u kojima se Đavao pojavljuje, te preko Isusa i djelovanja prvih apostola, svoju temu obrazlaže kroz Origenin opus, kroz Erazma Roterdamskog, Voltairea, Machiavellia, komunizam, nacionalizam, fašizam i svjetske ratove.
Zaključak ‘Boga, čovjeka i njegova đavla’ svodi se na konstataciju kako Đavao ne postoji kao osoba, nego se radi o metaforizaciji izvornog žrtvenog jarca koji na sebe preuzima sve naše propuste i greške: ‘sve što čovjek ne može i ne želi priznati. Njegova personifikacija-koja predstavlja mračnu stranu čovjekova srca-poslužila je kako bi se Boga oslobodilo od svakoga zla koje možemo uočiti u svijetu što ga je on stvorio. Đavao postoji kao tehnika koju je osmislila Crkva nakon raskida s judaizmom: sotoniranje neprijatelja omogućuje nam da opravdamo mržnju koju prema njemu osjećamo, nasilje koje mu želimo nanijeti’. O djelovanju ovih mračnih sila pisao je svojedobno i jedan autor danas nastanjen u Rovinju. Radi se o Miri Glavurtiću koji je kroz knjige ‘Pakao’ i ‘Sotona’ iznio niz povijesnih zapisa (ili racionalizacija) sa Đavlom u glavnoj ulozi. Uz knjige Elaine Pagels, poglavito ‘The Origin of Satan’, te tekstove Jeffreya Burtona Russella objavljene pod naslovom ‘The Devil: Perceptions of Evil’ ovo je značajan doprinos promišljanju mračnih sila naše podsvijesti; Fejtő inzistira da zlo trebamo potražiti u ljudskom srcu, tamo je njegovo pravo rodno mjesto.
Naravno, budući da se radi o temi koja je prošla brojne umjetničko-filozofsko-teološke prerade, lijepo je sjetiti se nekih od njih. Recimo, Swedenborga, koji je naglasio kako se anđeli nalaze u našoj svijesti, ili Czeslawa Milosza koji je vraga opisao kao Immanuela Kanta, ali u patuljastom obličju. Osim ovih manje ili više povijesnih to jest religioznih interpretacija zla, vrlo su zanimljive i neke ezoterijske. Na primjer ona Renea Guenona, koji je napisao svojevrsni vodič kroz Danteovo djelo. Po njemu opna od koje se sastoji svijet je (barem) četverostruka, a vraga ne treba ni probati tražiti na površini, on djeluje iz dubina. Đavao je i Isusu obećao još jedan susret, a grčki je romanopisac Kazantsakis taj zadnji randezvous upriličio na samom kraju Isusova života, tijekom njegove muke na križu.
Isus je tada morao pobijediti želju za svjetovnim životom .Van Gogh je to nazvao namještajem koji se ispriječio na Isusovu putu. Iz toga se dade zaključiti kako je pouzdan lijek protiv zla u putu ispunjenom samoprijegorom, a da je dio lošega smješten u našim samougađanjima. Crkva simbolizira i čovjekovu potrebu da pobijedi zlo, a nju, kako zapisuje Bela Hamvas, valja graditi slobodom i slobodno. On doduše, dopisuje i slijedeću zagonetnu rečenicu: ‘Moje carstvo grade moji neprijatelji, protiv mene, zato će ono biti dobro izgrađeno’. Vidiš ti vraga!
DARIO GRGIĆ
Izdavač: Alfa, Zagreb, 2008.
Preuzeto s prijateljskog portala hombrezone
Relatd Articles
|
 |
Dvojicu pisaca često se spominje kao u ovom trenutku najbolje američk... |
|
|
 |
Rovanje po biografijama velikih ljudi omiljena je spisateljska gimnas... |
|
|
 |
U zanimljivoj studiji ‘Lipstick Traces’ publicista Grail Marcus na je... |
| |
