Skiper luksuznih automobila vol.1 2/24/2010 12:02:28 PM Prvo da vas uputim u kratki rezime. Osnovna i trogodišnja srednja škola, 0 neopravdanih sati, 200-tinjak opravdanih zbog kratkotrajnog glomerulonefritisa koji je zahtjevao gotovo hitnu amputaciju tonzila (krajnika). Vojska pa 12 godina biroa za zapošljavanje i evo me sada ovdje sa vama da vam ispričam što sam radio u tih 12 godina.
Zagledao sam se u točku na asfaltu u koju su čekićale monstrumske kaplje kišnice koja se slj
evala niz strehu dotrajalog kolodvora. Dogorjela cigareta mi je kratkim pecom po usni skrenula misli i podsjetila me da kupim novu kutiju “Benson & Hedges” i novine.
Na ovom stajalištu s nikim ne želite razgovarati, na ovakvom kolodvoru ne želite biti. Polazak vlaka doživio sam kao spas iz pakla. Kupe je bio relativno tjesan za mene i moju tjeskobu pa sam krenuo u potragu za bife vagonom. Nisam popio piće već 4 sata i bilo je krajnje vrijeme da se po tom pitanju nešto učini.
Moja sabranost je ono po čemu me znaju, ono zbog čega me plaćaju. Bit ću im na raspolaganju kroz 17 sati, koliko traje ovo čistilište, a do tada ću popiti dušu ovom, po svim sanitarnim standardima, neprihvatljivom bircu.
U svanuće sam se probudio na golim grudima bavarske mažoretkinje koja se, sa slavlja zbog osvojene srebrne medalje na međunarodnoj smotri, povukla bez da se javila prijateljicama. Navukao sam čistu košulju, pokupio stvari i na izlasku iz kupea, u procjep između dva savršeno oblikovana guza usnule devetnaestogodišnje njemice, zataknuo putnu kartu sa potpisanom porukom, “Iskrene čestitke na veličanstvenom nastupu i zasluženoj medalji” Lord L.
Izašao sam na kolodvoru lučkog grada prepunog polusvijeta. Srećom, razdanjuje se, već se polako zavlače u svoje rupčage. Takvi prizori su pomalo uznemirujući za čovjeka izmrcvarenog neispavanošću i bazenskom količinom alkohola. Iz pretinca za prtljagu broj 112 izvadio sam žutu omotnicu sa uputama i adresom u elitnom dijelu grada.
Taksistu sam dao napojnicu u visini tjednog prometa da zaboravi da me ikada vidio. Po izrazu njegovog lica kad je ugledao ispred čije kuće izlazim van, znao sam da će šutjeti kao zaliven. Možda još noćas sa ženom i djecom napusti zemlju.
Pritisnuo sam zvono pred ogromnom ogradom iza koje je spokojno ležao natprirodno velik pas. – Izvolite? – Ovdje L. – Samo trenutak. Iako je u mene buljila nadzorna kamera, znao sam da vlasnica službenog glasa, žurno popravlja svoju frizuru i odjeću pred ogledalom. Sluškinja mi je otvorila vrata i zamolila me da pođem za njom. Toliko je njihala širokim bokovima stiješnjenim u usku crnu suknju, da sam se osjećao kao na brodu usred oluje, što nije išlo u prilog mom fizičkom stanju, pa sam pogled usmjerio u razgledavanje kuće.
Eksirao sam hladan sok od paradajiza i zapalio cigaretu kad mi se, za stolom uz bazen, pridružio čo
vjek koji treba moje usluge. Vlasnik kuće i pasionirani kolekcionar mladih djevojaka koje su u oskudnim kupaćim kostimima ljenčarile oko bazena. No njegova ultimativna strast su bili brzi i rijetki automobili do kojih je dolazio po svaku cijenu. Moj posao je bio da ih dovezem od točke A do točke B bez ogrebotine i bez kontakta sa čuvarima reda i drugim lešinarima koji su mu godinama za petama. Dobro je platio, znao je da ima najboljeg.
- Posao nije lak, auto je pod visokim stupnjem osiguranja, moraš ga dostaviti mom bliskom prijatelju. Sve ti piše u uputama. I da, od sada si sam, ukoliko se nešto dogodi ne smije se povezati s nama. Pred njim sam pročitao naputke i spalio ih upaljačem koji sam našao na stolu. Bio je to elegantni ženski upaljač, vjerojatno od neke od ovih preplanulih ljepotica. Svejedno sam ga, po automatizmu, spremio u džep košulje.
Odbio sam njegovu ponudu da odmorim do sutra kao gost u vili, uz bazen i njegove vjerne čuvarice. Nikada ne odgađam posao.
NASTAVIĆE SE…
Relatd Articles
|
 |
Prvo da vas uputim u kratki rezime. Osnovna i trogodišnja srednja ško... |
| | | |
